Kako razvijati samopouzdanje djeteta

«Naša sudbina nije zapisana u zvijezdama nego u nama samima.»

Samopouzdan čovjek vjeruje da je sposoban razmišljati, učiti, donositi odluke i rješavati probleme koji se pojave na njegovom životnom putu. On također vjeruje da ima pravo biti sretan i da zaslužuje postignuće , uspjeh, prijateljstvo i ljubav. I obično, sve to i postiže.

To vrijedi i za djecu.

Karakteristike samopouzdanog djeteta:

- prihvaća odgovornost

-  zna se kontrolirati

- nije agresivno (osim kad je to nužno)

-  lako sklapa prijateljstva

- spremno je na suradnju

- radoznalo je, voli nove aktivnosti

- kreativno je

- uporno je, ne odustaje na prvoj prepreci

- nije pretjerano vezano uz roditelje

- podnosi kritiku i neuspjeh

Karakteristike nesamopouzdanog djeteta:

- pretjerano je stidljivo

- plaši se novih situacija

- agresivno je

- teško podnosi uspjeh i lako odustaje

- ne želi reći što misli

- često govori: «Ja to ne mogu» ili «To je teško»

- pretjerano je vezano uz roditelje

Neke činjenice o samopouzdanju:

Osjećaj samopoštovanja i samopouzdanja stvara se vrlo rano u životu djeteta.

Maloj djeci su odrasli glavni izvor informacija o tome koliko su voljeni, pametni, sposobni i slično. Ako dijete od odraslih ne dobije te informacije, vjerojatno će imati nisko samopoštovanje i samopouzdanje.

Samopoštovanje i samopouzdanje u velikoj mjeri utječu i na školski uspjeh. Djeca koja vjeruju u sebe i svoje sposobnosti bolje uče i uspijevaju u školi od djece koja često misle kako nešto ne mogu dobro učiniti. Dobar školski uspjeh povećava samopouzdanje.

Samopouzdanje i samopoštovanje utječu na odnose djeteta s drugima.  Dijete visokog samopouzdanja ima dobre odnose sa drugima, dok dijete koje loše misli o sebi ima problema u odnosu na druge.

Nisko samopouzdanje negativno utječe na kreativnost. Kreativno dijete je radoznalo i spremno iskušati nove  i nepoznate stvari, dok dijete koje je nesamopouzdano ima strah od novih stvari i ne usudi se upustiti u nešto novo.

Djeca niskog samopouzdanja češće imaju probleme u odnosima s roditeljima.

Postoji povezanost između stila roditeljskog odgoja i samopoštovanja i samopouzdanja kod djece. Djeca sa najviše samopouzdanja su djeca onih roditelja koji njeguju tzv. autoritativni stil odgoja.

Stil roditeljskog odgoja i samopouzdanje

Istraživanja pokazuju da se roditelji uglavnom prema djeci ponašaju na četiri načina koji na djecu vrlo različito utječu, a ti se načini ponašanja nazivaju stilovi odgoja.

Autoritativni roditelji:

- strogi i zahtjevni

- disciplinu ostvaruju prijetnjama i kaznama

- cijene poslušnost, poštovanje autoriteta i tradiciju

- komunikacija je jednosmjerna – od njih prema djetetu, te nema objašnjavanja svojih postupaka

Dijete tog stila odgoja je:

- nezadovoljno

- povučeno

- nesigurno

- brine kako će udovoljiti roditelju

- dječaci su agresivni

- djevojčicama nedostaje motivacije za postignuća

Popustljivi roditelji:

- jako su usmjereni na dijete

- udovoljavaju mu sve

- pokazuju puno topline i osjećaja

- nemaju nikakvih zahtjeva prema djetetu

- dopuštaju mu sve

Dijete tog stila odgoja je:

- dobro raspoloženo

- nema osjećaja odgovornosti

- nezrelo

- ima slabu samokontrolu

- nesigurno

- razmaženo

- agresivno kada ne dobije što hoće

Nezainteresirani roditelji:

- zaokupljeni sami sobom

- ne zanima ih previše što se sa djetetom događa

- izbjegavaju dvosmjernu komunikaciju

- «ne da im se» baviti djetetom

Dijete tog stila odgoja je:

- promjenjiva raspoloženja

- nema kontrolu nad svojim ponašanjima

- ne zanima ga škola

- u kasnijoj dobi sklono uzimanju alkohola, droge…

Autoritativni roditelji:

- pokazuju toplinu i brigu za dijete

- zahtjevi prema djetetu su primjereni dobi i sposobnostima

- komunikacija je dvosmjerna – pitaju dijete za mišljenje i vode računa o njegovim osjećajima

- objašnjavaju svoje odluke

Dijete tog stila odgoja je:

- samopouzdano

- ima visoko samopoštovanje

- sigurno u sebe

- spremno prihvatiti rizik

- ima visoku potrebu za postignućem

- ima dobru samokontrolu

Pokažite djetetu da ga volite

Da bi dijete voljelo samo sebe, a to je nužno za samopouzdanje, mora imati osjećaj da ga odrasli vole.

Dijete visokog samopouzdanja i samopoštovanja osjeća da ga roditelji prihvaćaju, skrbe o njemu i da će učiniti sve da mu bude dobro. Osjeća da bi roditelji bili jako uznemireni kad bi mu se nešto dogodilo i da im jako nedostaje kada su razdvojeni.

Važno je pokazati djetetu da ga se voli, da ga volite i kada se ljutite na njega jer je učinilo nešto loše.

Treba pokazati djetetu mnogo ljubavi i kroz riječi i kroz tjelesni dodir, često mu reći da ga volite i koliko vam znači, zagrliti ga, potapšati po leđima, poljubiti…

Slušajte dijete

Za samopouzdanje djeteta važno je slušati dijete, tako da ono osjeti kako nas zanima ono što govori i da nam je stalo do toga što ono misli i što želi reći. Slušanjem pokazujemo djetetu da nam je važno i ono samo, i ono što želi reći. Djeca će razviti osjećaj vlastite vrijednosti ako vide da ih se sluša. Naučit će kako rješavati svoje probleme ako im damo prigodu da ih izraze riječima.

Postavite jasna pravila

Dijete voli kada su stvari u njegovom životu predvidljive jer mu to daje osjećaj sigurnosti.

Dijete mora znati što roditelji od njega očekuju, kao i što ono može očekivati od njih. Roditelji trebaju djetetu jasno objasniti pravila koja vladaju u obitelji i držati se tih pravila. Na taj način dijete uči koje je prihvatljivo ponašanje, a koje nije.

Ako se djeci postavi previše pravila bez objašnjenja za ta pravila, i stroga ih se kažnjava ako ih prekrše, djeca će se osjećati kriva, bespomoćna i ponižena. Tada djeca gube nadu da nešto rade kako treba i razvijaju osjećaj manje vrijednosti.

Ako se djeci ne postavljaju nikakva pravila i dopušta im se da rade što hoće, takva se djeca nikada ne nauče gdje su granice njihova ponašanja, te obično imaju probleme u odnosima s drugom djecom, a kasnije i u školi sa učiteljima. Negativne reakcije druge djece i odraslih loše djeluju na njihovo samopouzdanje i samopoštovanje.

Kako učiti djecu pravilima?

- uključiti dijete u donošenje pravila

- objasniti djetetu čemu služi pravilo

- biti specifični

- pohvaliti i nagraditi dijete za poštivanje pravila

Zašto je potrebno postaviti granice i pravila?

- ako postavite djeci granice, ona će naučiti poštovati granice drugih ljudi

- pravila i granice daju djeci osjećaj sigurnosti

- ako postavljate granice, dijete shvaća da skrbite o njemu

- granice pomažu djetetu da nauči što je društveno prihvatljivo, a što ne

- djeca uče da ako prijeđu određenu granicu, slijede posljedice koje nisu uvijek bezazlene

Dopustite djetetu da rješava probleme

Ništa ne djeluje tako dobro na razvoj samopouzdanja kao uspjeh, stoga djeci moramo omogućiti da dožive uspjeh. Moramo ih dovoditi u različite situacije kako bi otkrila u čemu su dobra. Pritom im moramo pomagati ali ne više nego što je potrebno.

Djeca uče i razvijaju se pokušavajući učiniti nove stvari, a za to im je potreban poticaj i ohrabrenje. Ne mogu doživjeti uspjeh ako ne pokušaju, a normalno je da će nekada uspjeti, a nekada ne.

Za dijete je vrlo važno da shvati da svatko u životu, i odrasli i djeca, katkad dožive neuspjeh.

Umjesto da pokušamo spriječiti da dijete doživi neuspjeh, bolje je naučiti ga kako se s neuspjehom konstruktivno suočiti. To će mu biti korisno mnogo puta u životu i dobro će djelovati na njegovo samopouzdanje. Treba dopustiti djetetu da uči na svojim pogreškama.

Naučite dijete da samo donosi odluke

Donošenje odluka je vrlo važna vještina. Tijekom čitavog života čovjek donosi odluke i snosi njihove posljedice.

Čim dijete počne izražavati neke sklonosti možemo mu dati mogućnost izbora, a ne treba dati djetetu da svaki čas mijenja svoje odluke.

Ne treba davati djetetu otvorene izbore, nego uvijek navesti što dolazi u obzir, i ograničiti se na 2-3 izbora jer će inače dijete postati zbunjeno.

Treba poštovati djetetove odluke čak i ako vidite da je dijete odlučilo loše (ako nije preopasno), da bi dijete samo shvatilo posljedice svoje odluke.

Dopustite djetetu sa rješava probleme

Često smo skloni ukoriti dijete kada učini nešto loše, no trebamo ga pohvaliti kada učini nešto dobro.

Pohvala je najmoćnije sredstvo da dijete naučimo kako se treba ponašati i da mu pokažemo da nam je drago kada se tako ponaša te da smo zbog toga ponosni.

Pohvale pomažu djetetu da nauči cijeniti samo sebe i uoči vlastite vrijednosti.

Dijete treba pohvaliti na način da mu kažete za što ste ga točno pohvalili, te da pokažete svoje osjećaje, jer će tako dijete naučiti što nam je važno, što volimo, i što nam se ne sviđa. Isto tako, sa pohvalama ne treba pretjerivati.

Vodite računa ako kritizirate dijete

Opišite ponašanje sa kojima niste zadovoljni, no pritom ne napadajte i ne osuđujte.

Objasnite djetetu zašto to treba promijeniti kratko i jednostavno.

Pokažite djetetu da razumijete njegove osjećaje.

Jasno recite djetetu što očekujete.

Ne zaboravite pohvaliti dijete.

Naglasite djetetu što je dobro učinilo, a što mora popraviti.

Kritika se uvijek mora odnositi na djetetovo ponašanje, a ne na njegovu ličnost.

Učite dijete optimizmu

Optimisti prave planove za akcije, postavljaju ciljeve koje žele ostvariti i usmjeravaju svoje misli na ono što trenutno rade. Optimisti su u životu uspješniji i bolje se suočavaju s problemima.

Pokažite djetetu da može kontrolirati svoje postupke.

Dok je dijete još malo, dajte mu zanimljive igračke sa kojima može nešto činiti – na taj način dijete uči da može kontrolirati svoje okruženje.

Usmjeravajte dijete na pozitivne stavove.

Pazite kako objašnjavate ono što se djetetu događa; ako ono nešto ne može učiniti, objasnite mu da je to privremeno.

Ako loše stvari tretiramo kao normalan dio života, i dijete će se naučiti sa njima lakše suočavati.

Pomozite djetetu da uoči pozitivnu stranu lošeg događaja.

Još neki postupci koji potiču samopouzdanje

Ponašajte se prema djetetu sa poštovanjem; ne koristite uvrede, podcjenjivanje i poniženje.

Ne očekujte od djeteta savršenstvo, prihvatite ga sa njegovim dobrim i lošim stranama.

Dopustite djetetu da preuzme odgovornost i obaveze za neke postupke primjerene njegovoj dobi (npr. svakodnevna zaduženja).

Potičite dječja prijateljstva.

Potičite djetetove interese.

Budite djetetu dobar model.

Ne uspoređujte dijete sa drugom djecom.

Potaknite dijete da pomaže drugima.

Potičite dijete da razvija svoje sposobnosti i vještine.

Nije poželjno:

– stalno biti nezadovoljni djetetom jer ne ispunjava vaša očekivanja

– vi sami činiti jedno, a očekivati od djeteta drugo

– stalno biti nečime zaokupljeni i ne slušati dijete niti razgovarati s njim

– često uspoređivati dijete sa drugom djecom na njegovu štetu

– raditi sve umjesto djeteta, jer «ono to ne čini kako treba»

– ismijavati strahove, snove i ideje svog djeteta

– nikad ne priznati vlastite pogreške

– ponašati se suviše zaštitnički

– ograničavati djetetu slobodu izbora

– stalno kritizirati dijete

Pripremila: Mirjana Skeledžija,

Odgojitelj predškolske djece

Prema:

Prof. dr. sc. Majda Rijavec: Kako razvijati samopouzdanje djeteta