Sedam najvećih pogrešaka u odgoju djece

Ova je knjiga napisana kako bi pomogla roditeljima koji imaju određenu vrstu problema, obiteljima koje su u krizi, a istovremeno joj je zadaća potaknuti nas sve na razmišljanje i bolje razmatranje slijedećih grešaka, koje čine i dobronamjerni roditelji, te iskušavaju metode koje se na površini čine logične – ali ne djeluju. Podizanje djece je bez sumnje jedno od najljepših i najzahtjevnijih iskustava koje ljudsko biće može imati. Isto tako, jedan od životnih paradoksa je i taj da previše pravila i smjernica ubija život u nama, a premalo njih vodi u kaos opasan po život. Da bi postali dobri roditelji, svima je potrebna vježba, te jasna struktura i provođenje promjena koje treba biti postupno ali i dosljedno. Jedna dosljedno uvedena promjena može promijeniti cijeli sustav.

Evo nekoliko smjernica za razmišljanje:

  • Ne možete promijeniti ono što ne želite priznati, a to što ne priznajete obično određuje pravila,
  • Djeca se neće slomiti ako ih pustite da odrastu,
  • Malobrojna pravila, dosljedno i nenasilno primjenjena, vrijede više nego brojna pravila koja se nedosljedno primjenjuju,
  • Djeca koja nisu životno kompetentna, ne mogu imati veliko samopoštovanje,
  • Naše nezdravo ponašanje uvijek ima razloge i posljedice (u protivnom, ne bismo im se prepuštali),
  • Život nije test, to je eksperiment – zato iskušavajte novo.

Slijedi sedam pogrešaka u odgoju djece;

1. Razmaženo dijete

Od rođenja do približno 18. mjeseca, potrebama beba mora se doslovno udovoljavati kao bi one shvatile da se mogu osloniti na svoju okolinu i imati povjerenja u nju. Isto tako, u kasnijim mjesecima ove faze važno je da se nekim potrebama beba ne udovoljava odmah. Bebe tada uče da nisu jedino sa ljudima koji ih podižu i da ne mogu uvijek dobiti ono što žele. Na taj način počinjemo učiti djecu zadovoljenju potreba uz odgodu. Uz to, roditelji su skloni raditi djeci ono što je učinjeno njima, te raditi suprotno onome što je učinjeno njima, ili nastoje nadoknaditi greške u jednom području tako što su popustljiviji u drugom. Ukoliko djeca vode glavnu riječ, to nije njihova greška. Roditelj je taj koji treba uspostaviti obiteljska pravila. Općenito, djeca bi se trebala jasno pridržavati jednostavne svakodnevne rutine bez otpora.

2. Brak vam je na posljednjem mjestu

Koliko god je važno da se dijete osjeća voljeno i da osjeća pripadnost, jednako tako je i važno da međusobne potrebe bračnih partnera budu na prvom mjestu, jer obitelji usmjerene na djecu ne daju ni zdrave roditelje ni zdravu djecu. Često dolazi i do razvoda supružnika tek nakon što njihova djeca odrastu i odu iz obiteljskoga doma, iz razloga što su roditelji funkcionirali isključivo u okviru cijele obitelji, no ne i međusobno. Ako se i u ovom slučaju poštuje obiteljski ritam, dosljednost pravila, te ako djeca osjete međusobnu roditeljsku povezanost i poštivanje, tada će se i ona osjećati smireno, zaštićeno i sigurno. Ukoliko je u obitelji samo jedan roditelj, tada sva pravila potječu od tog jednog roditelja te ostalih odraslih stalno prisutnih u djetetovom životu. Unatoč tome, treba ostaviti i dovoljno vremena za unapređivanje odnosa sa partnerom kada dijete nije prisutno. Nije opravdana nebriga ili zanemarivanje djece, djeci treba pružiti osjećaj pripadnosti, obitelji, zajedništva i jedinstva, a uz to trebaju vidjeti i kako se suočiti sa problemima te kako se rješavaju sukobi.

3. Namećete djetetu previše aktivnosti

U današnje doba ljudi su usredotočeni na ritam života sve više podređen poslu i obvezama, da su mnogi dospjeli u gotovo trajno stanje neprimjećivanja vlastitih osjećaja, što se odražava i na obitelj kao cjelinu. Isto tako, tijekom godina sve više se stvara pritisak da ako dijete ne bude težilo najboljem, neće imati kvalitetan život. Roditelji koji žive pod pritiskom okoline odgajaju dijete na način da i sama budu pod pritiskom da ispune prazninu nastalu radi toga što su bili emocionalno zapostavljeni, ili djecu kojoj uopće nije stalo do uspjeha jer su osamljena, povrijeđena i bijesna što su zapostavljena. Sposobnost, a time i samopoštovanje proizlaze iz borbe i napora, a ne iz razmaženosti. Dakle, ako je dijete u mnoštvu aktivnosti od ujutro do navečer, te pri tome ostvaruje uspjeh u školi, ne razbolijeva se često, ima vremena za društvo i za obitelj, tada je očito da se dijete sasvim dobro snalazi u svemu. Međutim, ako je dijete stalno bolesno, nema društveni život ni društvenu snalažljivost, nema vremena da bude sa ostatkom obitelji ili je emocionalno otupjelo, tada je vrijeme za promjenu. Uspjeh, život i sreća sastoje se od mnogo čega osim velikih postignuća u određenim aktivnostima, odličnih ocjena u školi ili upisa na fakultet.

4. Zanemarujete svoj emocionalni ili duhovni život

Duhovni ljudi imaju mudrost koja se pretvara u znanje kada treba mijenjati stvari a kada ne, kada se predati, a kada se boriti dalje, kada se suprotstaviti pravilima a kada ne. Ako iskreno cijenimo svoj emocionalni razvoj, moramo odvojiti barem malo vremena da budemo sami sa sobom. Isto je i po pitanju djece, treba hrabrosti, napora i spremnosti na rizik da bismo djecu naučili razvijanju skromnosti, povjerenja, suočavanja s problemima, a ponekad je i roditelju samome to teško učiniti jer to zahtijeva promjenu i predanost sa njegove strane.

5. Vi ste svome djetetu najbolji prijatelj

Kada roditelji i djeca imaju vrlo slabe međusobne granice, rezultat je kaos, a kada postoji vrlo kruta granica između njih, rezultat je udaljavanje i izolacija. Ukoliko je granica između roditelja i djece jasna i fleksibilna, sustav puno bolje funkcionira. To znači da postoje određene stvari koje roditelji trebaju raditi međusobno ili sa drugim odraslim osobama, a ne sa djecom. Isto tako, djeca ne trebaju znati previše detalja iz roditeljskih odnosa, jer je tada međugeneracijska granica narušena. Djeca i roditelji nisu jedno biće, oni su ljudi za sebe. Djecu ni približno ne trebaju zanimati problemi roditelja. Djeca nauče ono što vide, a ne ono što im se govori.

6. Ne uspijevate pružiti strukturu svome djetetu

Djeca se uče unutrašnjoj strukturi i disciplini kroz usvajanje vanjske strukture. Ako želimo odgojiti sretnu, sigurnu djecu, moramo se pobrinuti da ona razviju određenu emocionalnu inteligenciju. Jedna od ključnih sastavnica emocionalne inteligencije je sposobnost odgađanja zadovoljenja potreba. Ali sposobnost zadovoljenja potreba jako je ovisna o stupnju do kojeg je dijete razvilo unutarnju strukturu i verbalnu kontrolu vlastitog ponašanja. Ne možemo pomoći djeci ako im govorimo kako da razmišljaju i zaključuju, nego im trebamo pokazati umjesto da pričamo. Trebamo stvoriti okruženje u kojemu je strukture dovoljno da je djeca nauče cijeniti, ali ne previše, da je ne bi zamrzila i potpuno odbacila. Treba radije izabrati jedno pravilo i provoditi ga dosljedno, nego mnoga pravila koja se ne provode dosljedno.

7. Očekujete da dijete ostvari vaše snove

Kako bi pomogli djeci da iz djetinjstva uđu u odraslu dob, to prije svega zahtijeva veliki pomak u vlastitim stavovima i uvjerenjima. Dobro je što ljudski razvoj ima neke univerzalne kategorije. Sva djeca moraju svladati određene razvojne zadatke bez obzira na kulturu u kojoj odrastaju. Ako roditelji samo na riječima zastupaju svoje vrijednosti a u djelima su nedosljedni, tada djeca nemaju puno poštovanja za njih. Još važnije, djeca iz obitelji sa stalnim vrijednostima i sama su odrasla u ljude sa jasnim vrijednostima i identitetom, a djeca iz obitelji «jakih na riječima» postala su zbunjena, nejasnih vlastitih vrijednosti. Djeca zaista uče ono što žive, a roditelji su tu da im budu pravi primjer.

Kako ukloniti neodgovarajuće ponašanje djece?

  • Ako nešto namjeravate učiniti, onda i učinite; ne kolebajte se!
  • Ustrajte u svemu do kraja!
  • Ne pokušavajte raspravljati s djetetom koje je izvan kontrole!
  • Nemojte sabotirati svog partnera pred djetetom!
  • Jasno definirajte poželjno ponašanje!
  • Pronađite nagradu koja istinski nagrađuje vaše dijete!
  • Kaznu koristite vrlo rijetko, a prije toga se upitajte nemate li potrebu za kažnjavanjem samo zato što svojem djetetu ne posvećujete dovoljno pažnje!

Najbolje stvari koje roditelji mogu učiniti:

  • Ako vam vlastita prošlost stoji na putu, tada ju raščistite.
  • Razgovarajte s drugim ljudima o svojim roditeljskim problemima.
  • Ne zaboravite: nema savršenih obitelji, roditelja i djece.
  • Vaša djeca nisu tu da vas služe, savjetuju ili budu vaše stalno društvo i potpora.
  • Ako ste previše ozbiljni i kruti, naučite se opustiti i zabaviti.
  • Ispitajte vlastite vrijednosti i način života, i budite spremni na male, djelotvorne promjene ako je to nužno.
  • Pokažite vodstvo, a ne vlasništvo.
  • Ne bojte se isprobavanja novih stvari.

Pripremila: Tanja Korenj,

odgojitelj predškolske djece

Prema: John C. Friel, Linda D. Friel;

Sedam najvećih pogrešaka u odgoju djece