Prilagodba djeteta na vrtić

Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se njegov način života. Dijete upoznaje skupinu djece, uspostavlja socijalne kontakte, razvija komunikaciju s drugom djecom i odgojiteljima. Ključ uspjeha u održavanju dobre komunikacije roditelja i vrtića je u stalnoj i otvorenoj komunikaciji.

Prvi susret s vrtićem obično se događa na inicijalnom intervjuu kada roditelj daje najveći dio novih informacija o djetetu. Prigoda je to u kojoj možete reći osnovne informacije o zdravstvenom stanju djeteta, navikama pri spavanju, hranjenju i sl., obiteljskoj situaciji.

Istodobno je to prigoda da i vi dobijete podatke o skupini koju će dijete pohađati (program rada, odgojni stil), prehrani u vrtiću, cijenama i načinu plaćanja.

U razgovoru s članovima odgojiteljskog tima (ravnatelj, odgojitelj, medicinska sestra), razradit ćete individualni plan adaptacije i dogovoriti se o prilagodbi u skladu sa specifičnim potrebama (prehrana, alergije, posebne potrebe te navike) vašeg djeteta.

Na velikom zajedničkom roditeljskom sastanku (organiziranom obično krajem kolovoza ili početkom rujna) za svu novoupisanu djecu, bit ćete upoznati s vrtićem kao cjelinom i prvi put upoznati «tete» koje će vam od tog dana postati partneri u odgoju djeteta.

Najveći dio djece plače ili na neki drugi način protestira iskazujući tugu zbog razdvajanja. Djeca osjećaju tzv. separacijsku anksioznost. Ona teško shvaćaju da će se roditelji vratiti, osjećaju se ostavljenima.

Za roditelje je najvažnije znati da je malo separacijske anksioznosti normalno.

Takvo dječje ponašanje zapravo nam pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu, odnosno da su razvili kvalitetnu povezanost.

Način na koji će se dijete prilagođavati ovisi:
• individualnim osobinama,
• stupnju njegova razvoja,
• dobi djeteta,
• stanju djetetova zdravlja,
• obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi.

Teže se prilagođavaju novoj okolini:
- nestabilna djeca
- nesamostalna i egocentrična djeca
- ona koja od ranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od roditelja.

Tri su osnovna tipa adaptacije:
LAKA ADAPTACIJA
ADAPTACIJA SREDNJE TEŽINE
TEŠKA ADAPTACIJA

LAKA ADAPTACIJA
Normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojne uvjete i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu sa roditeljima; kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tijekom 10 – 15 dana boravka u vrtiću – jaslicama.

ADAPTACIJA SREDNJE TEŽINE
Promjene u ponašanju su produljene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću – jaslicama.

TEŠKA ADAPTACIJA
Dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati 2 – 6 mj; često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju razdoblje adaptacije: (obolijevanje, nepovoljni obiteljski uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje i dr.). Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije.
Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje, a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost).
Jedna od mogućih reakcija je tzv. regresija, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (npr. dijete ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu i sl.).
Sva ta ponašanja normalna su u fazi prilagodbe.

Ona slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja socio – emocionalne odnose s odgojiteljem.

Potrebno je upozoriti da prilagodba nije gotova kada dijete prestane plakati, nego kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti. Zbog toga posebnu pažnju treba obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju inicijativu.
U slučaju da problemi adaptacije traju duže od 3-4 tjedna obratite se stručnoj službi vrtića za pomoć, pogotovo ako dijete i nakon tog razdoblja odbija jesti ili spavati, kod kuće jako loše spava ili ste primijetili važne promjene u njegovu ponašanju koje vas zabrinjavaju.

Pripremila: Sonja Pribela-Hodap,
prof. psiholog